znaj voljela sam te (jedini)
Nocas se netko oprasta od tebe i posljednji put o tebi pise...
nocas se netko kaje sto je priznao da ljubi....
nocas je netko pobjednik iako mozda gubi...
(bio si sve moje najbolje... i moje najgore...)
24.11.2006. u 16:32 | 3 Komentara | Print | # | ^
samo još jedan post o tebi
Kazu da oci mi se zacakle kad pricam o tebi,
o svemu onom sto smo bili i sto smo mogli bit.
Kazu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tuzan.
I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom usporedjujem.
Jos cujem korake proslosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.
A ti, ti si moja proslost, sve ono sto sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjecanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prodje kad me pogledas tim plavim ocima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.
Ti lezis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna zelja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...
Prošla su tri miseca otkad smo zadnji put bili zajedno... prošla sam tisuću pitanja „zašto“ i razmišljanja o nama... sada znam da nismo bili jedno za drugo... sada sam sigurna da se mogu ponovo zaljubiti... iako ne tako jako kao što sam bila zaljubljena u tebe... sada sam sigurna i da te mogu preboljeti... ali ne i zaboraviti...
ipak, nikad ti neću moć pokazat koliko si mi doista značio... a jesi, neizmjerno mnogo... i više nego što sam sebi trebala dozvoliti... sve sam ti vjerovala... srce sam ti na dlanu dala... svaki dan živila samo da vidin te twoje plawe oči... a ti, ti tako prokleto mlad znao si sve bolje nego ja, da će trajat samo kratko, ti si se spremao na rastanak,dok sam ja umotavala stvarnost u snove..... samo jedno nikad neću prežalit... šta si mislija da sam prema svima bila kao prema tebi... da se tako lako vežem za sve osobe i dajem im se kao na dlanu... i ko što sam s tebom bila, da ću tako i sa drugim, i sa trećim bez problema... a neznaš da sam JEDINO S TOBOM bila takva, da sam bila u stanju dat život za tebe, da inače nisam takva... bilo ih je dovoljno prije tebe... i još više posli tebe... i previše... da svatin da se uopće ne mogu vezati,za nikog od njih....da nikad neće bit tako ka šta je bilo 10.6.2006... do 10.7... misec dana prave ljubavi, snažnih osjećaja, najlipše lito mog života, dani kad smo bili glavni u gradu, ma svi su htjeli na nas da liče... ponekad pomislim da bi sve to ponovila... ali onda se sjetim i svih prolivenih suza... svih grubih riči koje si reka nakon prekida... i svatin da nebi... i svatin da razmišljam o tebi, ali ne na način da želim da budemo zajedno... više mi nije bitno to šta san te zauvik izgubila ka momka... ali ponekad razmišljan... volila bi znati kako se ti sada sa svim time nosiš... pomisliš li ponekad na mene ka šta ja ne tebe pomislin... sitiš li se nekad starih dana kad me vidiš... jel me čuvaš u lipom sjećanju il ti je žao što smo ikad bili zajedno...
P.S. za curu šta je komentirala u prošlom postu... iz splita san, 16 godina...
28.09.2006. u 21:09 | 5 Komentara | Print | # | ^
Zašto..?
Rekla sam da si budala...
Da više nikad nebi bila s tobom...
Da te ne volim... da mogu bez tebe...
Da mi više ništa ne značiš u životu...
Da mi se gadiš nakon svega šta sam čula da pričaš o meni...
A onda...
Došao je neki momak... onako, malo opasan...
Nekako je došao na temu tebe...
Ta cura, zbog koje si ti prekinuo sa mnom...
Ona je u to vrime bila s njim, i varala ga s tobom...
To je to... on je ljut... on je nju volio.
rekao je da te ne podnosi...
Da imate nerješenih problema...
I da će ti svašta napravit,
Da te oće vidit krvavog... i gore...
Meni je tog trena srce stalo...
Ja san se slomila totalno...
Oči su mi se napunile suzama...
Ja sam njega molila..
Ma kakvi molila, PREKLINJALA sam ga...
Da ti ništa ne radi...
Da sigurno nisi kriv...
Da vjerojatno nisi ni znao kako je ta
cura istovremeno sa njim i s tobom...
pričala sam mu kako si predobar ka osoba...
i zaklinjala se da ću učinit sve šta triba,
samo neka ti ništa ne radi...
kada me pitao zašto mi je toliko stalo do toga,
samo sam prošaputala „JA GA VOLIM...“
...neznam zašto sam to rekla... nije da te još uvik volim... stalo mi je do tebe, ali ne na način da budemo opet par... nebi mogla neke stvari proći ponovo... jednostavno, pamtim sve one lipe trenutke koje smo proveli zajedno, i u ime njih želin da budeš sritan... ali ne sa mnom... s nekim ko će te razumit i biti uz tebe kad god ti to triba.... a ja i ti smo samo završena priča, uspomena na neku staru ljubav, to više nije ni bitno... one riči iz mojih usana izašle su refleksivno, u tom trenutku nisam razmišljala, samo je bilo bitno da te zaštitim... sad ka zvuči glupo, jer kako jedna krhka cura misli da može zaštititi nekoga puno snažnijeg od nje, i na fizičkom i na emocionalnom polju... ali vidjela sam njegov izraz toga trena... ubijedila sam ga... i obećao mi je da ti neće radit probleme, zbog mene... a ti,ti nikad nećeš ni znati za sve ovo... i dalje ćeš misliti da sam glupa i da ti želim samo loše... ali ja znam da nije tako... iako nismo u najboljim odnosima ja te smatram prijateljem, i uvik će tako biti... osijećam to, i znam, sretna sam zbog toga...
17.09.2006. u 14:27 | 4 Komentara | Print | # | ^
ANĐELIMA SU PALE MASKE S LICA...
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,
Prevario si i samog sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske s lica,
Razbile sve iluzije u lažni sjaj,
Sada vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa,
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti...
Neznam kako da se borim,
Šta se u ovakvim situacijama radi,
Kada sam nekog svim srcem voljela
A sada mi se odjednom toliko gadi..!
Tvoja predstava je na završnici,
Evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici,
Koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem zbogom nešto ću te zamoliti:
Više nikom nemoj reću „volim te“,
Ti neznaš što znači VOLJETI............
(pisma sa starog bloga od buby i kire...)
Ova subota mi je bija najgori i najbolji dan u životu... bija je to naš susret nakon 2 miseca... nakon prekida... znala san da će bit burno... znala san da će past grube riči, svađe, i suze... jedino nisam znala da će bit smijeha... da... nemogu virovat... nakon šta si proša porid mene bez pozdrava,još sam stajala uzdignute glave... i nakon šta san došla do tebe a ti si reka da me niko nije zva... već je bilo začuđujuće kako se dobro držin... a onda,kad si mi pozva naj priju i priča s njom... neznan zašto san pomislila da bi nešto opet moglo bit... kad ste završili došla je i sve mi ispričala... sve šta si reka o meni, sva sranja i loše stvari... cilu tvoju verziju u kojoj si ti ka i uvik ispa nevinašce a ja glupača i opsjednuta tobom, sve samo zato jer san te volila... i gotovo, suze mi krenile niz lice... ja plačen, oči crvene, moje cure me tješe, čak i tvoji prijatelji očima pokazuju da nisi vridan toga.... i tada te pogledan... a ti... ti se SMIJEŠ... da, SMIJEŠ se....... i to je bilo to... nakon tolko vrimena san svatila koga san ja voljela... kome san srce na dlanu dala... tebi, koji ne zaslužuješ ni jednu suzu prolivenu zbog tebe... tebi koji si jedan obični bezosjećajni kreten... nisan mogla virovat kako se tolika ljubav prema tebi u samo jednom satu pretvorila u gađenje... da, upravo tako...i zbog toga san sada neizmjerno sritna... jer mislila san da te nikad neću pribolit... a to se dogodilo u jednoj večeri... kad sam shvatila da sam bila samo tvoja živa lutka, igračka, jer ti si još jedno veliko dite koje nezna ni šta je simpatija a kamoli ljubav, jednostavno se dogodilo...u meni je nestao svaki osjećaj prema tebi... možda sam kasno shvatila, al bolje ikad nego nikad... ovo mi je škola.. „i drugi puta ću pametnije“
...neželin te više vidit, ne želin ništa s tobom... isto ka šta i ti želiš da ja pustin tebe...želin samo da me ostaviš na miru... i ne samo prividno, nego me potpuno izbaci iz svog života... jer znan da još pričaš sranja o meni... da me spominješ u svakoj svojoj priči, svim zajedničkim prijateljima... čula sam sve šta si govorija o meni, a mislio si da ja to neću znat...al svi znaju šta govoriš i svi se ljute na tebe... ja san spremna za napad, izbacit ću te it igre, tako je, odloži svoje igračke, mnoge si naljutio... i zato ću se boriti, dat ću sve od sebe, srušit ću te, pobjedit ću te, tako je, ja ostajem zadnja stajati, a to gledaj prašinu iza mene....
04.09.2006. u 14:13 | 18 Komentara | Print | # | ^
ko je kriv
Sve dok zivim bit' cu kriva
vidim ti u ocima
da se borim razlog nemam
samo sjecanja
reci bar rijec, tisina ubija
udari ako sam zasluzila
....da si me bar povridija, pa da imam razloga za mrzit te... ali ne, tebi je lako, ti uvijek sebe izvučeš iz priče, za sve drugo ostali su krivi... ja sam kriva za nas, za prekid, za sve... a jesi li ikad plakao zbog mene, jesam li te ikada povridila...? uvik san te držala ko kap vode na dlanu, sve bi za tebe napravila... i opet sam kriva...ajde ponovi mi to opet...
01.09.2006. u 14:19 | 7 Komentara | Print | # | ^
ako ima boga...
Ko izmisli zensku dusu
tako njeznu lomljivu ko san
i okrutnu dusu musku
da je kida iz dana u dan...
01.09.2006. u 14:18 | 1 Komentara | Print | # | ^
živim a ne dišem...
Srećo moja,svi me za tebe pitaju.Niko ne zna da u živu ranu diraju.Više mi ne dolaziš da me za ljubav zamoliš...Srećo moja molim te da mi oprostiš.Sve vrijedno sam izgubila sad zauvijek gledam u mrak.Srećo moja živim ali ne dišem....
01.09.2006. u 14:17 | 0 Komentara | Print | # | ^
...ne mogu te zaboravit...
ponekad pomislim proći će... vrijeme liječi,briše sve.. ali desi se sumrak, svakog dana ta stara bol u grudima... pa još se predam i potonem do kraja.... ali noćas mi nedostaje tvoj glas. ne možeš protiv ljubavi da si još sto puta otišao,ne možeš protiv ljubavi kada sam tvoja sva. Ivane možda je baš ovo ljubav najveća.svatko jednom u životu tako osjeća. možda bi me cijeli život ludo volio ali tebi moja ljubav ne treba. idi sad i nikada se nemoj vratiti ali znaj da će zauvijek ostati na tvome dlanu crta moje ljubavi. Ivane laži padaju sa tvojih usana. prolilo se noćas i suza i vina.nije moja duša toliko sretna da te ima. bog mi dao sve samo tebe ne,bog mi dao sve... da imam sve što poželim,a i kaznu da te zavolim....
01.09.2006. u 14:11 | 0 Komentara | Print | # | ^
nean naslova...
Hm... evo ovako da van ja opišen moj pokušaj priboljevanja ivana.... da da, ja onako hrabro iden naprid s odlukon da cu uspit, kao i u svemu prije, da cu ga zaboravit, jer ja to mogu... (aha?) ............uglavnon pocelo je ovako... sve njegove poruke iz mobitela... svako „ljubavi volin te, bit cu uz tebe zauvik...“-sam obrisala... sve naše slike... ja i on zagrljeni, zaljubljeni.... koje vidin svaki put kad uđen u „my pictures“ – nisan mogla zauvik „bacit“... stavila san ih na jedan cd, ali izbrisala iz kompića... nasla neku staru kutiju... ubacila cd unutra... a zatim i njegov lančić koji mi je dao na oproštajnoj... sve isprintane slike sa potpisima iza „ivan & tammy 4-ever“....... sve papire sa ispisanim stihovima pisama koje govore koliko ga volim,papirići sa otiscima mojih poljubaca, ružem namazanih usana... sve to u kutiju... narukvicu koju mi je poklonio... isto u kutiju... i taman kad pomislin da nema više stvari koje će me podsjetit na njega... otvorin novcanik... naravno, prvo šta vidin – dva plawa oka, crna kosa............ moja ljubav.... ništa, oću-neću, nekako ipak se odvojin od te slike... prve koju mi je dao... i-u kutiju s njom.............. uziman olovku.... na kraju svega toga pišen
„ovo mi je škola, i drugi puta ću pametnije....
Jer fališ mi do bola, i znam da bit će još i bolnije...
Na poljima od snova ne pušta se korijenje...
Ovo mi je škola.... i drugi puta ću... pametnije...“.
...........i zatvaran kutiju...... spreman je na misto koje ću najrjeđe gledat i di mi neće bit na dohvat ruke... završila san s tim.................... pustin neke nove pisme da pivaju... za razliku od inače, ovaj put ne biram one depresivne, koje govore o izgubljenim ljubavima.... nego neke veselije... i već se bolje osjećan... zoven prijateljice... pričan im o tome... kažu one „brawo mala, tako triba...“
.to je bilo prije dva dana...a danas već.......vidin da to nisan ja... otvaran kutiju, još jednon se sitin svega... sliku ipak vraćan u novčanik, lanac ipak stavljan oko vrata.... jer drugačije nemogu... on je ipak moja ljubav... i volin ga... usprkos svemu... neželin lagat samu sebe... ako ću ga prebolit i zaboravit, to će se dogodit tek kad stvarno buden spremna na novu ljubav, a ne kada je to odlučin... donosin još jednu veliku odluku... možda nije prava,ali tako ću napravit... novi ivan – prekinut ću to... znam da me voli, i da bi dao sve za mene-al je protiv srca ne mogu... nisam spremna za novu ljubav i to je to... a s vrimenom ce se to prominit... sad de triba suocit sa stvarima takvin kakve jesu i gotovo...
22.08.2006. u 20:28 | 7 Komentara | Print | # | ^
......no name :( .............
Ala ljudi moji nemogu virovat... ja zivin za tu subotu kad cu ga vidit... i cila sritna ka malo dite danas, razmisljan kako se moran skockat, kako cu pricat s njin.. ma kako cu ga samo vidit, i to mi je dovoljno.... a nakraju se swi ti moji snovi ruse... s time sta on kaze da nece doc jer mu je bolje uzac u aurore... i ja pitan ka zasto uvik izbjegava da se vidimo a reka je da cemo ostat super prijatelji... on mi otipkava sms „ti nisi normalna... sta ti sebi umisljas...“
Nemogu virovat da je takav... pa ja san najlipse trenutka svog zivota provela s njin... bija mi je bog,nesto najdraze na svitu, i on je prema meni bija predobaar... sta se desilo s onin starim ivanom... ja neznan di je nestao... al s njin je nestao i dio mene.....
I svaka ovakva situacija mene tjera naprid, da ga prestanen volit, da prestanen razmisljat o njemu... al isto tako me slomi do kraja kad se sitin sta smo sve zajedno prosli, a sad se tako ponasa... subota, a mene je totalno napustilo dobro raspolozenje... uopce ne zelin izac vani... jedino me jos moje prije uspjevaju kolko-tolko oraspolozit... ma neznan sta da pisen... LJUBAV BOLI...
19.08.2006. u 16:23 | 5 Komentara | Print | # | ^
ta ista ja što je blistala,do samih zvijezda se dizala...
Ala nemogu virovat... kako mi fali ona stara ja... to su bile priče... zaljubim se u nekog, i samo jedan cilj imam-da se i ja njemu svidin... kad ostvarin taj cilj više ništa nije bitno, ništa me ne zanima, oladin se totalno od lika, prekid bi podnosila ka od šale....a zašto je baš ovi put moralo bit drugacije...?
Ponekad razmisljan, meni bi zivot bija puuuno jednostavniji da nikad nisan upoznala njega... iako ne žalin zbog toga, jer ga obozavan, i opet bi prosla sve ponovo, kroz sito i rešeto, s njim, bas s njim... nebi se ni sekunde mislila... al sve bi bilo lakse da ga nikad nisam voljela... nebi mi sad bilo ovako kako mi je...
Svi znaju moju pricu... svi koji su barem jednom sa mnom pricali znaju njegovo ime... a ovaj novi ivan, on najgore prolazi u cijeloj ovoj prici... decko je predobar... vidi se da mu je stvarno stalo do mene... i ne zasluzuje da ga povridin,to je jedini razlog zbog kojeg ga ne ostavljan jos... al vidi on,sve na meni vidi... danas nisan mogla vise, sidimo nas dvoje na plazi, a ja na rubu suza...... i sve san mu priznala... rekla san mu za starog IvaNa ... da ga jos volin vise od bilo cega u ovon mom yebenon zivotu... da mi je uzasno tesko sada bit s nekin drugin a mislin samo na njega... ...on me samo zagrlija...i reka „obecaj mi da vise neces plakat...niti govorit da si komplicirana i glupa... jer si ti jedna predobra cura...i zasluzujes bit sritna...“ on me razumi...razumi me potpuno... iako meni to puno znaci, ja njega ne mogu volit, nemogu niti samo mali dio onoga kako san volila starog ivana... al i to ce se prominit, on stvarno zasluzuje da se to promini... daje mi vrimena i sve, da ga zavolin... i da opet buden ona stara. A ja mu pruzan priliku za to, jer znan da cu jednon ionako morat probat s nekin, da smo ja i stari ivan zavrsena prica... i kolko god ja njega volila vjerojatno nikad vise necemo bit nesto vise od prijatelja, iako bi ja dala sve da ispadne drugacije,al zivot je takav-cupav i dlakav...
18.08.2006. u 12:14 | 5 Komentara | Print | # | ^
zvat cu ga tvojim imenom
Cujes imam novu ljubav,
zove se ko ti...
Sudbinu tvoju ce dozivjeti...
neka me ime njegovo na tebe podsjeca
neka mi bude isti kao ti
Htjela to nehtjela zvat cu ga tvojim imenom,
i dok ga milujem u meni zivis skriveno,
uzalud je da nemislim na tebe,
Uzalud jer teces mi kroz vene
uzalud ga sad ljubim mjesto tebe
uzalud jer teces mi kroz vene
Cujes imam novu ljubav
voli me ko ti,
sudbinu tvoju ce dozivjeti,
neka me ime njegovo na tebe podsjeca
neka proba da je kao ti...
Htjela to nehtjela zvat cu ga tvojim imenom,
i dok ga milujem u meni zivis skriveno,
uzalud je da nemislim na tebe,
Uzalud jer teces mi kroz vene
uzalud ga sad ljubim mjesto tebe
uzalud jer teces mi kroz vene.....
I znan da cu njega ljubiti a misliti na tebe............ znan da ces rec „kako me brzo zaminila, ona uopce nije ni voljela“ .......... a neznas da sam voljela vise nego ikoga na ovom svitu, jedino tebe onako iskreno...
Koliko god se trudila nemogu te zaboravit a jos manje mrziti... al tebi se to nemoze objasnit, to je ljubav, ti to neznas... on je prema meni predobar, al sta mi vridi sve, samu sebe zavaravam, a kad god zazovem njegovo ime sitin se tebe, ocu smo tebe, umiren bez tebe... .. ti si jedini kojeg sam ikada voljela i za kojeg bi život dala, stvarno neznam šta sam to napravila da ti vise nije stalo do nas, ali jako mi je zao..........
15.08.2006. u 16:34 | 3 Komentara | Print | # | ^
Ti ne znas sto je ljubav
Casa prepun stol, u meni bol
svi su nocas tu, al' nije on
s drustvom nazdravljam
trudim se da se ne vidi
glasno smijem se
ne dam da itko primjeti
Ti ne znas sto je ljubav
bez malo srama srce si mi slomio
ti ne znas sto je ljubav
jer nisi nikad nikog tako volio ...
Ne mogu, ja vise
ne mogu, ni suzu pustiti
sto mi to radis
Boze, snage mi daj
bar da te mogu mrziti
A glumim, glumim da
da mi kisa ne smeta
glumim da toplo mi je
a ko santa leda sam
Casa prepun stol, u meni bol
svi su otisli, al' nije on
vrisnula bih sad
samo da bol me popusti
srce ne slusa
bar da te mogu mrziti
13.08.2006. u 14:00 | 3 Komentara | Print | # | ^
Guess who´s back, who´s back again...??
Da,da,vratila san se... malla plawa... jos uvik sa osmjehom na licu... i ocima sjajnim ka da san stvarno sritna... a niko ni ne sluti da su to samo suze koje su uvik tu negdi...
I imala san pravo, i imala san razloga, kad san se brinila za nas, kad san govorila „a hoce li sve biti isto kad se vratin?“ .........znala san, sve san znala... misec dana je previse... a onda... BUM.... TRES... nesto se rusi... da,to je moj svit... nasa ljubav se rusi...
...“volim te samo kao prijateljicu... puno se toga prominilo otkad si otisla...“
....ja gotova... al otipkavan sms „ok...nema problema... prijatelji.“ .....
A da samo zna kako bi sve dala da je jos tu... samnon...
I vracan se u svoj grad, on mi pise da cemo se vidit, ja to nemogu podnit...
...neznan kako bi izgledao taj nas susret...
izbjegavan mista na kojima bi ga mogla srest...
...bar neko vrime da ga ne vidin, i bit ce bolje...
Pokusavan se okrenuti drugim osobama, upoznati nove ljude, izbrisat ga kolko-tolko iz svojih misli...
Vidim jednog malog... sladak dečko totalno... zovu nas da se upoznamo... pruža mi ruku... smjeska se... „ja san IVAN, drago mi je...“ ...........ja gotova...neznan sta radin, on ceka da se predstavin, ja sutin... zasto ivan??? ...sve me bas mora podsjecat na njega...??? na MOG IVANA?? ....ok, nekako to prezivin...sad ima vec par dana... viđam tog dečka... ja jurim na rolama, on za mnom, ruka u ruci, pazi da me ne pokupi auto... setamo zajedno, lovimo rakove, zezamo se... i onda dode neko i zazove ga imenom... a mene kao grom iz vedra neba pogodi... samo se trznem... na spomen imena „ivan“... okrenem... gledan di je... on, moj ivan, NEKADA bio moj ivan... a onda se odjednom vratim, shvatin da mog ivana nema,to je ovaj novi decko,a s mojim ivanom je gotovo....
Nisan ga vidila otkad sam otisla... da me bar povridija, da mi je napravija nesto uzasno kad me ostavija, pa da mogu rec „on je kreten i ne zasluzuje me...“ ....ali ne, on me nikada nije povridija... on ima takve razloge da mu za nista nemogu suditi... nije kriv on, ni ja, sta vise ne osjeca isto kao prije... al sve se tako odjednom ugasilo, da ja jos nemogu, nemogu to podnit........ volim ga..... i sve mi je to previse..uvjek san bila sa „ti“ kad je u pitanju prekid... uvik san ja ostavljala, i mogla izdrzat sve to... uvik san mislila da san jaka... a onda se pojavi on... promjeni me do kraja, i bas kad pocnem vjerovat u ljubav, ostavi me.... al ovi put me ostavlja zauvjek...
I ja cu to izdrzat... znan da necu zaboravit, ni preboljet, al kad me god vidi uvik cu bit nasmijana... uvik ce glava bit gore visoko, i uvik ce oci sjajit ko zvijezde... on nikada nece ni znat da ga volim... kunen se, nece znat...
11.08.2006. u 15:52 | 5 Komentara | Print | # | ^
I just want to say goodbye
Ljudi evo me samo da se pozdravin sa vama...
Sutra putujen i vracan se tek za misec dana...
Blog nevirujen da cu za to vrime pisat jer na onoj selendri nean internet,
A možda van se koji put javin s rođakovog kompa kad buden kod njega...
Uglavnon, samo san vas tila sve pozdravit...
:::Ivanu:::, drugu ivanu (help), girl with a fake smile (morbid_me) , klinku tinu :), klinku kiru :) , blitwu (splichanku u zg), nogometasa_15, mestrowicku, moju jubu Iwu, white wizard-a, big brother-a, i sve koji su mi komentirali ovaj blog...
Osin toga saljen special pozdrawe mojin prijama ivani i mireli :) .........i mojoj jubawi ivanu... to je to... iden sad... cujemo se ljudi, kisssssss
12.07.2006. u 21:50 | 22 Komentara | Print | # | ^
...i´m happy girl...
Lool... da da, to se ja smijem :)
Jutros san dobila poruku... hehe... nije bila isprika baš bog zna kakva, al no matter... „izgubija san mobitel negdi u sobi pa ti se nisan moga javit...“ ..........a ebga... lol... ja san opet danas happy... i nas dvoje smo skupa... heheh... vidili se danas... bili kod nije-bitno-koga... slikavali se... ne ne, nedan slike na net, nije za javnost... hehe... mozda jednog dana... lool... samo san to tila javit :) ...da san ja happy......... samo je sranje sta san jos samo sutra tu, a onda iden u slawoniju... necu ga vidit misec dana... dogovorili smo se da svako ima POTPUNU slobodu radit sta oce... ako nakon tih misec dana nasa ljubaw bude i dalje ista, onda cemo nastavit di smo stali... hehehe... iden sad... kissach svima.......
P.S. danas kad smo bili van pocnu on i ovaj prijatelj mu pivat nešto „neka ljudi govore“ od vesne pisarović ... ajme... lool... ili je slučajnost, ili su bili – na blogu!! ...hahah... dobro ce se smijat kad vidi sve ovo... a tek kad san mu ispricala sta san sanjala nocas... heheh... ma nije bitno... iden ca... kissach... ivane i love you
11.07.2006. u 23:18 | 3 Komentara | Print | # | ^
Izgubljena...
Ipak..previse virujen da je sve uvik super i lipo i neopisivo iskreno... al ljudi nisu takvi... niti on nije takav... jucer smo se ka pomirili... sve je bilo ok.. tada je sve tako lipo govorija ... da me voli... da stvarno nije tija prikinit i da je samo taj jedan razlog koji mu smeta... obecala san da ce se to prominit... ljubija me bas ka i prije... sad znan da nije bilo iskreno...
Na rastanku... „ivane, ocemo se vidit sutra...?“ ...“vjerojatno, cut cemo se...“ ......to sutra je danas... veceras... jos par sati pa ce bit jucer... 10.7... nasih misec dana... sican se svih njegovih rici „ljubavi, taj dan moras biti tu, sa mnom... nemoj ic nigdi,otkaži putovanja, ma sve...“ ....sad kad je dosa taj dan... samo san tila biti s njin, nista mi drugo nije bilo bitno... saljen mu poruku... drugu... trecu... nema odgovora. Saljen mu opet... nista... taj dan provela san otprilike cili dan sama u sobi slusala nase pisme... nisan imala volje jest, pit... pričat... samo bi se na svaki zvuk poruke trgnula misleći da je on... al nije bija. Nije mu bilo bitno... njemu nikad nije bilo teško užicat za poruku da mi se javi... niti dić telefonsku slušalicu, zvat me ne kućni, uvijek bi našao načina da se čujemo... ovaj put ništa... kako drugačije objasniti, nego da mu nije više stalo...
Neznan sta da mislin... kad smo prikinili, ako je to doista mislija, zasto je pokusao opet... diga me do nebesa a onda mi slomija krila... to nemogu svatit... neću sad reć da je kreten, da ga mrzin, da je ka svi muški... jer nije ka ostali, s njim mi je stvarno bilo neopisivo lipo, i stvarno san ga obožavala... neću ni reć „bolje da se nikad nismo upoznali...“ ...pokusavan se držat onoga „don´t cry because it´s over,
smile because it happend...!“
-jer stvarno san sritna sta san upoznala nekog ka sta je on... i otprilike svatila sta je to ljubav... al i to da ljubav boli... i da odjednom prestane... a to je najgore... Kad me dovede do osjecaja da se vise nikad ne zelin zaljubit poslije njega... jer mozda bude bolilo jos vise... uvik san slipo virovala u ljubav pravu, ludu, nježnu... zbog koje vridi gladan bit, zbog koje vridi ostarit, živit i umrit... ...sad to vise ne zelin... jer se bojin da ce me opet povridit... ....ocu bit onakva ženska kakve nikad prije nisan mogla ni smislit... „kad zavodim ne zavolim, kad prevarim ne zažalim...“ ....baš to... bezosjećajna kuja... da me ništa više ne vriđa... da mogu prić priko ljubavi, prekida i poljubaca bez suza, i pritom reć „nije mi žao, nisam te nikad ni voljela“ ... da ja ostavljan tako lako...bez najmanje grižnje savjesti...... znan da je to grozno... al ja to ocu... nakon njega, uopce me nije briga sta ce bit... nije sad da cu rezat vene i bacat se pod auto... al jednostavno... neman vise snage bit ona ja koja je uvik virovala u ljubav... smijala se i govorila „ja san stvarno sritna zenska... mogu sve sta ocu...“
...........sada gubin i svoje zadnje ostatke zenskog ponosa i saljen mu sms... ko zna koji danas... a ako to ne uspje...e onda odustajen... zauvik. Od njega. Od sebe. Od ljubavi...
Vjerojatno da ce se desit tako... sutra cu van javit...
„gledala san kako naše kule se ruše,
Al nije da ih neću ponovo izgraditi,
Pa evo ti jos jedna prilika da se iskupiš,
Uzmi je dok možeš jer će i ona nestati...
Ne mogu živjeti bez tebe...
Ne mogu disati...
Sanjam te, iskreno...
Al reci mi da je gotovo,
I ja ću prva otići...“
10.07.2006. u 22:15 | 4 Komentara | Print | # | ^
together again... :)
Korak naprijed korak nazad,
To je ljubav s tobom...
Malo crno malo bijelo,
Slatko ali otrovno...
Zrno sreće zrno bola
Čas na nebu čas na dnu...
Da,da........ ja i moja ljubav smo se pomirili... neznan, sad opet nista nje ka prije, al ja san sritna sta ga imam jer ga volim, volim i volim... samo da je uz mene... valjda ce jednon doc sve na isto... od sad mu virujen sve... moran imat povjerenja u njega...
e da,jucer kad smo prikinili i kad san mislila da je sve 100% gotovo, dala san mu adresu bloga da vidi kolko mi je stalo do njega... heheh... sad mi je malo glupo da ovo cita kad smo opet skupa... heheh... al nema veze... kad vec ovo vidi... IVANE VOLIM TE...!!! U SVAKOM SLUCAJU TE VOLIM... heheh... iden sad... spava mi se... morala san se dic u 7 ujutro vadit krv i na neke glupe pretrage... jej... izbolo me jadnu... hehe... danas je meni i ivanu misec dana... iden sad... kisss svima
10.07.2006. u 09:47 | 6 Komentara | Print | # | ^
sad sam samo obicna cura... bez snova, bez nade, bez ljubavi...
Ivane
Ivane, zašto si lagao,
da me voliš više od ikoga.
Ivane, zašto si lagao,
Kad mi vidiš u očima
Nježnu srnu što se boji,
Da ostvari mlade snove,
I da plati još večeras,
Povratnu kartu do slobode.
Ivane, nisam od kamena,
Dodirujem te usnama.
Ivane, ja sam se slomila,
Svojim ramenom umjesto uzglavlja.
Ljudi su rekli da smo ludi,
Nije važno, kad idemo gradom,
Ljubav hoda, između nas.
Ivane, bilo je prekrasno,
Previše da bi dugo trajalo.
Ivane, nisam izdržala,
Osudu njihovih lažnih osmijeha.
Ljudi su rekli da smo ludi,
Nije važno, kad idemo gradom,
Ljubav hoda, između nas.
Ivane, čuda su moguća,
Ljubav je hodala u našim stopama,
Ljubav je hodala, više ne hoda,
Sjećam se samo tvoga imena...
Ivane... nemogu vjerovat... 9.7.2006... u 12:05... srušio si sve moje snove...
...a sutra nam je tribalo bit mjesec dana...
Samo se još jednom sjeti svega... naših planova...
...svih onih smijanja... kad se nešto mrdalo unutra kod mene... hehehe
„Mali juradin“ –to su mi govorili.. svi smo se uvijek smijali...
...sjećaš se kako smo se skrivali od naših staraca...
planirali naš bijeg u bosnu na skijanje... hehehe...
...sjećaš se „meus amor inest tibi aeternaliter“ ...?
Sada vidim da nije bilo iskreno............
Nikad nećeš znat kako sam te samo voljela...
...i vjerovala sam ti,iako sam uvjek znatiželjno pitala „a šta će biti kad...“
...Doista sam ti vjerovala, samo sam se bojala gubitka tebe kojeg volin najviše na svitu...
Nisam znala da je naša ljubav tako krhka, da će se od prvog udarca slomiti....
Kad bi samo znao...danas sam isplakala suza za cijeli svoj život...
...taj yebeni život koji bez tebe nema smisla... ljubav bila san tako sritna s tobom...
Nisam ni slutila da će sve tako brzo završit...
Bili smo najljepši par... sada nas nema... bili smo jedno...
S tvojim odlaskom otišao je i dio mene...
Kad sam tebe upoznala, moj se zivot iz temelja promijenio...Pomogao si mi da zaboravim proslost... volim te neizmjerno jer si osoba kakvu covjek samo jednom u zivotu srece i to samo ako ima sreće...eto,ja sam bila toliko sretna da sam tebe srela... i toliko prokleta da sam te izgubila...
Sad samo sjedim, citam tvoju poruku, kazes mi da je gotovo... Bio si zivot moj, najljepsi san i java, od bezbroj ljubavi ,bio si ona prava.... Mi smo bili sretan par voljeli se ludo... sve bih opet za nas dala
da se desi cudo...
...razmisljam, ovaj blog vise nema smisla... mozda, kad bi ti dala da ga procitas... samo da vidis koliko mi stvarno znacis... mozda bi se nesto promijenilo... ako ikad pozelis opet sa mnom... bit cu tu, za tebe, uvijek... za mene nepostoji drugi. Nitko. Molim te, barem razmisli...Ivane Volim te zauvijek...
Kad me pitaju slazem da me ne boli
i nesigurno tvoje ime tada izustim
u zivotu svom svega cu se odreci
jedino sto nikad necu, tebe prestat' voljeti
09.07.2006. u 14:32 | 7 Komentara | Print | # | ^
...MoJoJ LjuBaVi...
Ja pred svaki oproštaj naš
U sebi krijem strah
Da li i sutra sve bit će isto
Ili ti potražit ćeš utjehu drugu
I zauvijek urezat' tugu
U mojim očima...
I sad
Kada smo napokon sami
Ljubav nam kazuje put
U ovoj tami...
...Još uvijek ti
Pogledom me braniš
Ja kažem ti da se plašim
I zato sada moram ti reći sve...
...Jer ja,pred svaki oproštaj naš
U sebi krijem strah
Da li i sutra sve bit će isto
Ili ti potražit ćeš utjehu drugu
I zauvijek urezat' tugu
U mojim očima...
Ljubavi... oprosti zbog onoga sinoc....
uvijek sam takva kad se blize rastanci...
znas da te volim... i vjerujem ti...
ali jednostavno sam takva...
sama pomisao na to-mjesec dana bez tebe....
uvjek se bojim da cu nekoga izgubiti...
a tebe ne zelim izgubit... jer te volim...
volim te neopisivo...
09.07.2006. u 11:50 | 1 Komentara | Print | # | ^
nEsTo nOvO...
EVO NEKI NOVI NACIN PISANJA... HEHE... NA TOALET PAPIRU... samo najbolje za moju ljubav... heheheh... inace, ideju san pokupila s :::Ivaninog::: bloga... tnx ive...
08.07.2006. u 18:06 | 6 Komentara | Print | # | ^
Ti Si SaMo JeDaN...
Ti znas voljeti
to nije mala stvar
ti znas ljubiti
i dati sebe kao dar
Ti znas, a ja zelim sve nauciti
jer nikad nisam srela
nekog kao sto si ti
I bit cu sunce
koje sija samo za tebe
i bit cu zena
koja sanja samo kraj tebe
I bit cu voda kada budes zedan
i bit cu tvoja jer ti si jedan
ti si samo jedan
Ti znas pravu rijec
kad suze poteknu
ti znas molitvu
onu pravu, iskrenu
Ti znas, a ja zelim sve nauciti
jer nikad nisam srela
nekog kao sto si ti
Kao sto je crnoj noci dan
kao sto je bolesniku san
to si meni ti, to si meni ti...
ivane i love you forever
08.07.2006. u 09:13 | 0 Komentara | Print | # | ^
...i fucking love you...
volim te ljubavi....
volim te zbog svega šta radiš za mene,
i voljela bi da vrijeme za nas stane,
pa da ti i ja postanemo VJEČNOST....
07.07.2006. u 20:59 | 14 Komentara | Print | # | ^
neka ljudi govore...
Ja volim plave oči u maglama sivim
Volim cijeli svijet i svemu još se divim
A oni nek pričaju i govore što hoće
Da volim te jer ti si zabranjeno voće
Glupost........ ma glupost...
Neka ljudi govore...............
Nek mi stave okove...............
Još više znam, još jače znam
Ne puštam te ja........
07.07.2006. u 11:35 | 3 Komentara | Print | # | ^
HVALA TI
Kada sam izgubljena u tami ,
ja znam da ću u tvojim očima
svjetlo pronaći da mi pute osvijetli.
I kada me strah slomi
i kad mi tlo počne izmicati pod nogama,
kada sav moj svijet poludi,
ti dolaziš i u trenu sve to promijeniš.
Uvijek si tu dajući mi sve ono što imaš,
i ne umotavaš stvarnost u snove ,
samo ju činiš mrvicu ljepšom.
I kada ljubavi zatrebam,
ti si opet tu, na mojoj strani.
Vjeruješ mi i kroz tamu me vodiš,
pružaš mi ruke kao štit od oluje,
i srce u koje se mogu pouzdati.
Ti si taj netko kome uvijek mogu dotrčati…
Hvala ti ljubavi...!!
06.07.2006. u 15:41 | 3 Komentara | Print | # | ^
kad bi svi znali voljet kao mi...
ivane ljubavi, volim te do neba :) ...
----------------------------------------------------------------
i usput...saljem veliku pusu mojoj priji ivani
koja je danas prekinula sa svojim dragim...
kako je to sve glupo...komplicirano... traze razloge da ne budu jedno s drugim...
zar se nemogu jednostavno voljet, kao ja i moja jubav...
05.07.2006. u 20:18 | 5 Komentara | Print | # | ^
I love you forever and ever
Volim te ljubavi... volim te zbog svega šta radiš za mene,
i voljela bi da vrijeme za nas stane pa da ti i ja postanemo vječnost...
Mi smo savršeni par... na prvi pogled... i na drugi pogled...
i treći... gledano iz profila.. odnaprid... odzada... sa strane...
u našim očima i u očima drugih... mi smo jedno...
uvjek su nam to govorili...
Znala sam to... znala sam od prvog dana kad sam te vidjela...
kad sam te pitala broj mobitela, koja je to hrabrost bila... heheh...
sjecam se onog dana kad smo se tribali onako „sluzbeno“ upoznat...
kad smo prošli jedno kraj drugoga i oboje smo to skužili i gledali se,
a nismo stali... i kako smo se na kraju ipak vratili...
i one subote kad me je bilo tako „teško“ nagovorit da plešen s tebon...
da ćemo bit zajedno-oboje smo to znali...
zbog te subote – 10.06.2006........
zbog „NADAN SE DA OVAJ PUT NEĆEŠ OKRENIT GLAVU...“
..sjecas se toga, ljubavi...?
Lanine i Lukine pisme „prava ljubav“
...takva je nasa,ona prava, beskrajna, nepobjediva...
sjećaš li se priče o jednon labudu koji je zalutao sam u moru...
i toga što labud nema šta pit jer je more slano...
...svog lanca kojeg si mi tada stavija oko vrata...
zbog toga šta ću taj lanac nosit zauvik uz sebe, jer tako nosin dio tebe...
Obozavam te ljubavi....... jer ti si samo jedan, poseban, najbolji...
jer znas kako treba sa mnom, i nikad te nebi minjala nizasta na svitu...
zbog toga šta prijatelji „dijele sve šta imaju“,
a ti mene „nebi s nikim dijelija“...
zbog toga šta te volin, VOLIN, volin i još 1000 puta VOLIN!!!
„meus amor inest tibi aeternaliter...“
Ili ... „moja ljubav pripada tebi zauvujek...“
05.07.2006. u 14:54 | 2 Komentara | Print | # | ^
...blog posvecen mojoj ljubavi...
samo za tebe, ljubavi moja...
za sve trenutke koje smo proveli zajedno...
...trenutke koje provodimo...
...i koje cemo provoditi...
za tebe koji si nesto najbolje sta mi se dogodilo
u ovom mom ludom djevojackom zivotu...
za moju ljubav prema tebi,
koja je najjaci osjecaj kojeg sam ikad iskusila...
dusom i tijelom beskrajno lako
kao tebe, nikog kao tebe...